NOVI SAD – Pokrajinski zavod za ravnopravnost polova već godinama predstavlja jednu od ključnih institucija u oblasti unapređenja položaja žena, posebno u ruralnim sredinama.
O ulozi Zavoda, programima podrške i izazovima sa kojima se žene sa sela suočavaju, razgovarali smo sa Ivanom Krsmanović, direktorkom Pokrajinskog zavoda za ravnopravnost polova.
Koja je osnovna uloga Pokrajinskog zavoda za ravnopravnost polova?
– Zavod je jedinstveno stručno telo koje nema izvršna ovlašćenja u sprovođenju mera, ali ima važnu nadležnost u davanju preporuka, prikupljanju i obradi podataka i kreiranju politika koje doprinose unapređenju rodne ravnopravnosti. Naša ključna uloga, posebno kada je reč o ženama, ogleda se u ekonomskom osnaživanju, koje realizujemo kroz različite podsticajne programe.

Koje programe biste posebno izdvojili?
– Program jačanja i afirmacije ženskog preduzetništva svakako je jedan od najznačajnijih. Kroz njega preduzetnice mogu da apliciraju za bespovratna sredstva za nabavku mašina i opreme. Program sprovodimo u pet ciklusa od 2021. godine, a do sada je 217 preduzetnica dobilo podršku u ukupnom iznosu od oko 78 miliona dinara. Samo tokom 2024. godine imali smo čak 700 prijava, što jasno govori o potrebi i vidljivosti ovakvih mera. Ipak, kao mala institucija sa ograničenim budžetom, suočavamo se sa izazovom da odgovorimo na sve zahteve.

Zavod je ranije sprovodio i program dodele kuća na selu?
– Da, u periodu od 2015. do 2023. godine realizovali smo program dodele kuća sa okućnicom u ruralnim područjima Vojvodine. Zahvaljujući tom konkursu, 338 žena postalo je suvlasnice nekretnina. To je izuzetno važan korak ka njihovoj ekonomskoj sigurnosti i većoj ravnopravnosti unutar porodice i zajednice.
Međunarodni dan seoskih žena obeležava se 15. oktobra. Kakav je danas položaj žena na selu?
– Taj datum nas svake godine podseća na ogromnu ulogu žena u očuvanju sela, poljoprivrede, porodice i lokalne zajednice. Iako nose veliki teret odgovornosti, njihov rad je često nevidljiv. U Srbiji žene čine svega 12 odsto vlasnica poljoprivrednih gazdinstava, a mnoge imaju ograničen pristup resursima, prihodima i finansijskoj podršci. U Vojvodini, kao i u ostatku zemlje, žene sa sela su često u manjini kada se donose važne odluke. Uprkos tome, one pokazuju izuzetnu snagu, kreativnost i istrajnost.

Na koje aktivnosti je Zavod stavio fokus ove godine?
– Ove godine poseban akcenat stavili smo na ekonomsku održivost i tržišnu prepoznatljivost ženskog stvaralaštva. U aprilu 2025. organizovali smo Info dan za udruženja žena iz AP Vojvodine, gde su mogle da se informišu o novom javnom pozivu za brendiranje i digitalno osnaživanje proizvoda. U oktobru smo organizovali seminar o registraciji privredne delatnosti u okviru udruženja, jer je formalizacija rada važan preduslov za dugoročnu održivost i ekonomsku nezavisnost žena.
Koliko su manifestacije važne za vidljivost žena sa sela?
– Izuzetno su važne. Sajam stvaralaštva seoskih žena u Vojvodini, koji je ove godine po 16. put održan u Inđiji, okuplja stotine žena koje predstavljaju svoje rukotvorine, prehrambene proizvode i kreativni rad. To nije samo prilika za prodaju, već i za umrežavanje, razmenu iskustava i jačanje samopouzdanja. Ovakve manifestacije pokazuju da ručni rad i tradicionalna znanja mogu biti snažan alat za ekonomsko osnaživanje.

Kako Zavod dugoročno doprinosi poboljšanju položaja žena sa sela?
– Pored konkretnih konkursa i manifestacija, od 2015. godine u Vojvodini se sprovodi i rodno odgovorno budžetiranje, koje omogućava pravedniju raspodelu sredstava i veću podršku najranjivijim grupama. Naš cilj je da žene sa sela ne budu samo čuvarke tradicije, već prepoznate kao pokretačke snage razvoja svojih zajednica.
Šta biste poručili ženama u ruralnim sredinama?
– Da je njihova uloga nezamenljiva i da njihovo znanje, rad i kreativnost imaju veliku vrednost. Naš zadatak je da ih čujemo, podržimo i stvorimo uslove da budu ravnopravne učesnice u ekonomskom i društvenom životu. Osnaživanje žena na selu nije samo pitanje ravnopravnosti – to je ključ održivog razvoja celog društva.




