„Vojvođanski agrar“ – web portal o poljoprivredi

Katarina Mandić, tkalja i preduzetnica iz Pančeva: „Razboj me je naučio strpljenju i slobodi“

PANČEVO – Katarina Mandić iz Pančeva danas je ime koje se s poštovanjem izgovara kada se govori o očuvanju starih zanata, ženskog preduzetništva i promociji srpske kulturne baštine u svetu. Iako, kako sama kaže, nije volela promene, skupila je hrabrost da napravi najveću u životu – da napusti sigurnost državne službe i okrene se tkanju, vođena ljubavlju prema folkloru i željom da izrazi svoju kreativnu, umetničku stranu.

„Žene mogu da promene sve, menjajući sebe“, kaže Katarina dok sedimo u hotelu „Meriot“ u Beogradu, mestu gde se njeni ručno tkani proizvodi, zajedno sa radovima žena iz cele Srbije, prodaju kao ekskluzivni suveniri.

Upravo tu, u savremenom ambijentu, njeni radovi svedoče o snazi tradicije pretočene u moderan izraz.

Odrasla je u porodici u kojoj je državna služba bila prirodan izbor – otac joj je bio vojno lice, a i sama je godinama radila u Vojsci, a potom i u Ministarstvu odbrane, na odgovornim poslovima kripto-zaštite. Kasnije je bila i knjigovođa. Ipak, sigurnost stalnih primanja zamenila je izazovom – tkalačkim razbojem.

Velika ljubav koja ju je na to navela traje gotovo čitav njen život. Folklorom se bavi više od 40 godina.

„Poželela sam u jednom trenutku da naučim neku tehniku koja se primenjuje u izradi narodne nošnje. Pre osamnaest godina bili su aktuelni kursevi tkanja. Pokojna mama i ja smo otišle na taj kurs i to je sve promenilo“, priseća se Katarina.

Ubrzo je kupila prvi razboj i započela umetničku avanturu. Pet godina kasnije registrovala je svoju delatnost, bez velikih poslovnih ambicija i bez prethodnog preduzetničkog iskustva. Danas, petnaest godina kasnije, živi isključivo od tkanja i uspešno vodi svoju zanatsku radnju.

„Vrata su se sama otvarala. Počela sam od delova narodne nošnje, tkanje mi je u početku bilo hobi. Kroz vreme sam isprobavala razne proizvode i shvatila da upravo folklor ima najveći potencijal“, objašnjava naša sagovornica.

Danas Katarina ručno tka delove narodne nošnje, rekonstruisane na osnovu originalnih uzoraka, kao i suvenire i unikatne odevne predmete. Njeni najvažniji kupci su kulturno-umetnička društva u Srbiji i inostranstvu, a značajan deo proizvoda odlazi i u dijasporu, gde folklor ima posebno mesto.

Prekretnicu u njenom razvoju donela je saradnja sa Etno mrežom – organizacijom koja čuva tradicionalne tehnike, ali i konkretno osnažuje žene preduzetnice.

„Etno mreža mi nije donela samo tržište, već i znanje. Kroz brojne poslovne seminare naučila sam kako da vodim posao. Ušla sam u preduzetništvo sa zanatom, ali ne i sa poslovnim znanjem. To mi je izuzetno pomoglo, i profesionalno i lično“, kaže Katarina, čiji se tkani jastuci danas nalaze u prestižnim hotelima i institucijama.

Njeni radovi „putuju“ širom sveta – od Evrope i Amerike, preko Izraela i Brazila, pa sve do Japana. Posebno iskustvo doživela je u avgustu 2025. godine na Expo 2025 u Osaki, gde je, kao deo kreativnog tima Etno mreže, predstavljala Srbiju.

„U okviru petodnevnih radionica predstavili smo pustovanje vune, vez i tkanje. Interesovanje Japanaca bilo je neverovatno. Stotine ljudi je svojim rukama napravilo suvenir iz Srbije i ponelo sa sobom uspomenu na našu kulturu“, ističe Katarina.

Za svoj rad višestruko je nagrađivana. Dobitnica je prve nagrade za tkanje na izložbi „100 žena – 100 minijatura“ u Narodnoj skupštini Srbije, a nosilac je i priznanja „Vitez umetnosti“, koje simbolično doživljava kao potvrdu dugogodišnje borbe, strpljenja i posvećenosti.

Veliku podršku, kako kaže, dobija i od Grada Pančeva, Pokrajine i Republike, kroz konkurse za stare zanate, zahvaljujući kojima je nabavila više razboja i opreme. Danas ih ima pet, a planovi su jasni – proširenje posla, zapošljavanje i veći prostor.

Osim što stvara, Katarina rado prenosi znanje drugima. Licencirani je edukator Etno mreže i aktivno učestvuje u obukama žena koje žele da nauče tkanje i pronađu sopstveni put.

Zahvaljujući njenoj upornosti, ljubavi i radu, Pančevo se, posredstvom njenih tkanih proizvoda, prepoznaje širom sveta. Priča Katarine Mandić dokaz je da hrabra promena, kada je vođena strašću, može postati najlepše istkana životna priča.

Tkačko zanatska radnja „Katarina M“ osnovana je 2010. godine i osnovna delatnost joj je proizvodnja tkanina na tradicionalan način – ručno tkanje. Proizvodni program obuhvata: delove narodne nošnje, proizvode suvenirskog tipa, unikatne odevne predmete. Tkani delovi narodne nošnje rekonstruišu se na osnovu originalnih uzoraka i glavni i najpouzdaniji kupci ove vrste proizvoda su mnoga kulturno umetnička društva u zemlji i inostranstvu. Proizvodi suvenirskog tipa namenjeni su turističkim organizacijama, etno selima, etno restoranima a mogu da budu i poslovni poklon preduzeća. Suveniri imaju estetsko obeležje izraženo narodnom umetnošću, svojim izgledom čuvaju tradicionalnu šaru.

Autor: V.A.
Podeli:

Pročitajte još i...

Da li želiš da budeš u toku sa informacijama u vezi poljoprivrede?

Čitaj redovno
"Vojvođanski agrar"